Nastavljamo istraživanje životnosti arhitekture. Drugi ključni faktor koji određuje hoće li kuća biti prožeta kvalitetom koja istinski podržava život jest uspostavljanje svjesnog odnosa s terenom prije samog početka gradnje.
To se izuzetno često zanemaruje — podjednako u konvencionalnoj praksi, kao i u projektima koji se deklariraju kao Vastu projekti.
Za standardnu arhitekturu to nije neobično. Arhitekti su desetljećima obrazovani u okvirima naivnog materijalizma po kojem je svijet tek golem, mehanički sat satkan od inertne tvari, potpuno odvojene od svijesti. Teren je u tom pogledu tek komad zemlje: katastarska čestica s određenim nagibom, pristupnim putem i urbanističkim parametrima. Tretira se kao pasivni resurs koji treba podrediti i iskoristiti.
Izvorna Vastu tradicija, s druge strane, teren vidi kao živi organizam. Drevni tekstovi govore o Vastu Purushi — utjelovljenoj svijesti prostora koja doslovno prožima taj komad zemlje, sa svojim energetskim središtima (Marma točkama) i vitalnim tokovima. Graditi na zemlji bez uspostavljanja odnosa u izvornoj se tradiciji smatralo jednakim zadiranju u tijelo živog bića bez njegova pristanka. Zato su postojali svjesni rituali poput Bhumi Puje, kojom se tražilo dopuštenje tla, i Karshane, obrednog oranja i pročišćavanja starih otisaka prije prvog iskopa.
Kako to danas izgleda u projektima koji slijede Vastu principe?
Ako se u proces i uvedu ovi rituali, oni se prečesto svedu na čistu mehaniku. Angažira se pandit koji odradi obred s kojim klijenti najčešće nemaju nikakav stvarni doticaj, dok Vastu savjetnik pokušava ugurati fiksnu, generičku shemu na parcelu — ponekad čak i bez izlaska na teren. Drevna mudrost tako postaje tek još jedna kvačica na to-do listi. Umjesto holizma, dobivamo arhitekturu vođenu strahom — strahom klijenta da će „pomak od jednog centimetra sve upropastiti“.
Moj pristup arhitekturi filozofski pripada participatornom realizmu.
Po njemu materijalna stvarnost nije fiksna mašina, već živi suodnos čija je kvaliteta izravan rezultat naše pažnje i prisutnosti. Sve što postoji — ljudi, kuće i Zemlja — dio je istog polja. U izvornoj Vastu znanosti to neispoljeno polje žive svijesti naziva se Vastu (s jednim kratkim a). Kroz proces ritmičke manifestacije iz njega nastaje svaki materijalni oblik — Vāstu (s dugim a).
Kvaliteta arhitekture stoga je izravna posljedica odnosa: sa samima sobom, s vlastitim nasljeđem, ali i sa samim tlom. Zemlja pamti. Ona ima svoju povijest, preokrete, suše i obilja; svjedočila je i ljubavi i težini. Kada projektiramo kuću, ne interveniramo na prazno platno — ulazimo u intiman suživot.
Zato u proces projektiranja uvodim svjesno upoznavanje terena zajedno s klijentima. Ne
dolazimo samo s metrom i geodetskom podlogom; dolazimo s vremenom i otvorenošću. Donesemo stolce, sjedimo u tišini, nekad napravimo piknik. Osluškujemo kako se osjećamo na tom tlu i pratimo vlastite unutarnje doživljaje. Kroz taj proces teren prestaje biti apstraktna parcela i postaje ravnopravan sugovornik.
Priroda ne stvara iz krutih pravila niti iz straha. Sve u njoj razvija se kroz organski proces koji precizno odgovara na uvjete okoliša. Gnijezda, saća, podzemne nastambe i krošnje posjeduju savršenu funkcionalnost i ljepotu upravo zato što su u neprekinutom dijalogu sa staništem. No ti oblici nisu nasumični — oni su izrazito precizna fraktalna geometrija koja proizlazi iz same strukture izvornog polja.
Zato i arhitektura mora biti u skladu s tim zakonitostima. Organski odgovor nije nasumičan izraz prepun dekorativnih krivulja i amorfnih formi.
Istinska životnost arhitekture nastaje tek kada se precizna geometrija — proizašla iz univerzalnih zakonitosti svijeta oblika — spoji s autentičnim odnosom prema mjestu. Tek tada kuća postaje evolutivni odgovor na potrebe terena i ljudi, obogaćujući i njihov život i svijet oko sebe.
PIŠE: Dana Krhlanko, dipl. ing. arh.
O autorici: Dana Krhlanko, dipl. ing. arh., licencirana je arhitektica s više od 25 godina iskustva i osnivačica studija Arhimag. U svom radu spaja klasičnu arhitekturu s Vastu načelima i energetskim skladom prostora.
