Nastavljam s istraživanjem pojma ŽIVOTNOSTI u kontekstu arhitekture.
U prvom sam članku nabrojila faktore koji određuju razinu vitalnosti i kvalitete energije nekog prostora. U ovom tekstu ulazimo dublje u prvi faktor — genezu nastajanja kuće.
Zamislite da spremate večeru za drage ljude. Prvo ćete razmisliti o prigodi i jelovniku. Potrudit ćete se nabaviti dobre namirnice, odabrati odgovarajuće vino, lijepo aranžirati stol, urediti se…
Sve su to komponente koje čine tu večer. Znamo da će sama hrana imati svoj specifičan okus, no ukupni doživljaj za vas i vaše goste bit će zbroj svega ostalog:
• vašeg raspoloženja dok ste kuhali,
• činjenice jeste li namirnice kupili od veselog lokalnog uzgajivača koji ih gaji s ljubavlju ili u supermarketu,
• prigode i opće atmosfere u prostoru…
Uopće se ne radi o tome jeste li skuhali komplicirano i skupo jelo te je li vaš dom dizajnerski „napucan”. Radi se o osjećaju i kvaliteti energije — vas, hrane i samog prostora.
Ista je stvar s arhitektonskim projektom.
U japanskoj zen filozofiji postoji izreka:
“Kuća ne počinje s prvim položenim kamenom, nego s prvom misli koja o njoj promišlja.”
Projektu uvijek prethodi put koji je vodio do njega. Kakav je bio naš odnos prema prostoru u kojem smo živjeli do tada? Odakle dolazi novac za novi projekt? S kakvom namjerom uopće započinjemo?
Niz unutrašnjih obrazaca i naslijeđenih uvjerenja određuje iz kojeg stanja ulazimo u gradnju. Bježimo li od onoga što živimo sada? Bježimo li iz buke u mir, iz kaosa u red, iz tame na svjetlo? Želimo li se novom arhitekturom “spasiti” od nečega (ulazeći u reaktivni način rada) ili u projekt ulazimo iz čistog, kreativnog prostora slobode?
Kada se jednom krene u proces, mnogo je nevidljivih faktora koji utječu na krajnji rezultat.
Kakva je opća atmosfera dok promišljamo budući dom? Kakav je naš odnos s arhitektom? Odrađuje li se projekt “mehanički” ili čitav proces ima srce i dušu? Jesmo li uspostavili odnos s terenom i osluhnuli što nam sama zemlja na kojoj će biti kuća govori? Kako je prošao proces s dozvolama, papirima i izvođačima?
Stvari, naravno, nisu linearne ni jednoznačne. Ne kažem da kuća može imati dobru energiju samo ako je sve prošlo idilično. Dapače — ponekad baš kroz izazove i prepreke dolazimo do nove kvalitete. No, i taj proživljeni proces ulazi u konačnu jednadžbu prostora.
Jednostavan korak za početak
Ako planirate gradnju ili preuređenje, evo jednog jednostavnog koraka kojim možete započeti već danas, daleko prije odobrenog kredita i boarda na Pinterestu:
Uzmite bilježnicu i marker koji su vam dragi i zapišite (ili nacrtajte) — ne kako želite da vaša kuća izgleda, nego kako želite da se u njoj osjećate dok ujutro pijete prvu kavu. Uđite u unutrašnji osjećaj sreće dok uživate u mirisu kave, teksturi drške omiljene šalice, cvrkutu ptica, bosim nogama na drvenoj terasi… Dopustite da se iz tih osjeta rodi osjećaj, a zatim i prve prave slike budućeg doma.
To unutrašnje stanje vaša je prva “misao o kući” — energetska početna točka. Sve ostalo, od izbora arhitekta do odabira materijala, samo je prevođenje tog osjećaja u opipljivi prostor.
Zalažem se za podizanje svijesti o tome da procesi kroz koje prolazimo dok gradimo nisu samo tehnički. Arhitektura je odraz nas samih i poput živog zrcala poziva nas na dijalog — kako bismo razvili sebe, ali i oslobodili sam prostor od naših energetskih tereta i pritisaka.
Sebe kao arhitekticu vidim kao osobu koja je tu da postavi prava pitanja, pažljivo sasluša i predloži najbolje moguće rješenje u datim okolnostima — baš za te ljude, baš za taj teren i baš za taj budžet… Projekt koji neće samo proizvesti funkcionalne kvadrate, nego otvoriti i osloboditi prostor za toplinu, radost i životnost.
PIŠE: Dana Krhlanko, dipl. ing. arh.
O autorici: Dana Krhlanko, dipl. ing. arh., licencirana je arhitektica s više od 25 godina iskustva i osnivačica studija Arhimag. U svom radu spaja klasičnu arhitekturu s Vastu načelima i energetskim skladom prostora.
