Svi koji redovite prate naš internetski portal uoznati su da je naša primarna medijska zadaća educirati investitore i kupce u području gradnje montažnih drvenih kuća, kako bi ih upoznali sa bitnim tehnološkim standardima koji garantiraju kvalitetu proizvoda i usluga. Pri tome u cilju njihove informiranosti veoma često aktualiziramo pitanje neuređenih propisa u nadzoru gradnje koji lošim izvođačima omogućuje prisutnost na tržištu i time stjecanje obmanjujuće pozicije koja im ne priapda. Stoga kupcima nastojimo pomoći konkretnim savjetima da osvjeste ovaj problem prije negoli donesu bilokakvu vrstu odluke o gradnji montažne kuće. Iz tog razloga u ovome članku izdvajamo jedan zanimljivi dio razgovora koji smo na ovu temu nedavno vodili sa vlasnikom tvrtke Stela Haus iz Maribora, Vladimirom Šunjkom. SLIJEDI IZVOD IZ OVOG INTERVJUA:
U posljednje vrijeme nastojali smo aktualizirat pojavu velikog broja ponuđača koji grade kuće po nestvarno jeftinim cijenama. Ali prosječnom kupcu veoma je teško raspoznati razlike u osnovnoj ponudi, a kamoli procijeniti tehničke detalje u proizvodnji i montaži. Koje su slabosti neprovjerenih proizvođača i samim tim veliki rizik za kupce?
Oni uglavnom proizvode sitan panel duzine 1,2 met. To je tehnologija koja se radila prije davnih 40 god. Oni su jednostavno primorani na takav vid proizvodnje jer nemaju uvjete za ozbiljniju proizvodnju. Takav zid uglavnom u sebi ima staklenu vunu koja ima jako loša toplinska svojstva. Konstrukcija se uglavnom ne radi od certificiranog KVH i BSH konstrukcijskog drveta. Konstrukcija je uglavnom tanka kao i debljina zida. Ne dodaje se instalacijski blok i folija . Takva kuća ima jako puno spojeva i ne može da prođe BlowerDoor test, što znači da ne ispunjava norme niskoenergetske gradnje. Uglavnom kod takvih kuća nivo opremljenosti je dosta nizak bez toplinskih dizalica i rekuperacije. Dok se sve više u svijetu radi na očuvanju energije takvi objekti su građeni suprotno tome i prave ogromne gubitke energije.
No, moramo priznati da to sve ima i svoju cijenu. Što biste preporučili građanima koji nisu u mogućnosti financijski ispratiti takav standard? A znamo da je takvih veoma mnogo. Kakav savjet biste im mogli dati?
Jasno je da nemaju svi novca da kupe odličan kvalitetan proizvod, ali tada često savjetujem prijateljima da onda ne idu u montažnu gradnju, već da izaberu tradicionalnu gradnju. Istina da to može potrajati duže, ponekada i par godina. No bolje je i tako polako, ali uraditi kvalitetno, nego kupiti mačka u vreći.
E sada dolazimo do još jedne, po meni možda i najvažnije teme. Naime, sve je dobro dok je dobro – rekao bi naš narod. Ali tko može garantirati da će tako i ostati. Svi ponuđači daju garanciju. No Ima li svaka garancija svoje realno pokriće?
Da, ovo je dobro pitanje. Garancija je jako bitna stvar. Većina ljudi pravi kuću samo jednom i to za cijeli život, mnogi za buduće generacije. Ovdje se moram vratiti na konstrukciju. Ako proizvođač pravi konstrukciju kuće od materijala koje smo već naveli tada garancija mora da bude min 50 godina. Garancija na skrivene mane po zakonu se razlikuje od zemlje do zemlje, ali je to uglavnom 2 do 3 god. Skrivene mane su nešto što se ne može vidjeti za vrijeme gradnje, a pojavi se naknadno. To su npr. sitne pukotinice na spojevima gipsa koje se pojavljuju zbog slijeganja terena, uglavnom u prvih godinu dana. To je jedan od razloga što mi umjesto gips ploče ugrađujemo ne jednu već čak i dvije fertmacell ploče, čime smanjujemo tu mogućnost na minimum. Garancija na prozore tj. profil, staklo i okov, daje se toliko koliko daje proizvođač stolarije i zato je jako bitno da proizvođač kuće ima prije svega poznatog dobavljača koji može dati čvrstu garanciju.
Što biste u tom slučaju savjetovali?
Jako je bitno da stranke obiđu više tvornica i da se upoznaju sa procesom, a i samim ljudima koji vode sam taj proces, počevši od vlasnika pa do samih radnika. Tako se stiče najbolji utisak. Tko garantira da će tvrtka da postoji 50 god, a i samim tim garancija. Zato je bitno da se tvrtka provjeri što danas nije teško. Da li je bila nekada u blokadama , koliko dugo postoji i veoma bitna stvar koliki je osnivački kapital. Ako tvrtka ima minimalni osnivački kapital, a pritom je d.o.o., to je rizik – jer vlasnici odgovaraju samo u visini tog kapitala.
Niko, naravno, ne garantira ni za firme koje imaju upisane milijunske kapitale, ali je sigurno da njihovi vlasnici kasnije lično odgovaraju u visini tog upisanog kapitala. Znači provjerite prije bilo čega upisani kapital tvrtke za koju bi ste se odlučili. Također jako je bitno da obiđete više referentnih objekata. Objekte koji su trenutno u fazi gradnje objekte koji su gotovi i objekti koji su useljeni i obavezno porazgovarajte sa ukućanima koji žive u kući koju je proizvela tvrtka za koju bi ste se odlučili. Kada sve to uradite onda se tek odlučite jer jedino na taj način možete spavati mirno kada su u pitanju garancije.