Studio DOMUS: toplinska svojstva vanjske stolarije

Vanjska stolarija uvijek je „slaba točka“ niskoenergetskih kuća, kako toplinski, tako i u smislu zvučne izolacije. Razlog je prilično jednostavan. Toplinska vodljivost drvenog zida uvijek je vrlo niska, s vrijednostima „U“ gotovo nižim od 0,16-0,18 W/m2K. To se sigurno ne može reći za stakla na prozorima kuća. Najbolje trostruko ostakljenje na tržištu neće pasti ispod vrijednosti „U“ propusnosti od 0,50 W/m2K.
To je nevjerojatna vrijednost, ali još uvijek daleko gora od one najekonomičnijeg zida. Iz tog razloga dimenzije I svojstva vanjske stolarije treba uvijek pažljivo odrediti vodeći računa o toplinskoj ravnoteži buduće kuće (da ne spominjemo potencijalno ljetno pregrijavanje u nedostatku odgovarajuće zaštite). Ne manje važno je pitanje zvučne izolacije, koju su projektanti i tehničari previše podcijenili. Prozori, staklo i kapci potencijalne su „rupe“ na kući koje se moraju adekvatno izvesti, kako bi se spriječio ulazak buke iz vanjskog okruženja.
Čak i kutije roleta, ako nisu dovoljno izolirane, mogu drastično smanjiti akustičnu udobnost objekta. Prozori moraju imati odgovarajuće debljine (idealna u tom smislu su lamelirana stakla), dok prisutnost dvostruke komore trostrukog stakla nije osobito relevantna u akustičke svrhe. Trenutno „standardna“ oprema montažnih drveni kuća uključuje PVC okvire (sa ili bez zaštite od sunaca) uz ostakljenje troslojnim staklom. Alternativa su drveni prozori ili oni izrađeni od aluminija, ali se rjeđe ugrađuju radi više cijene i slabije toplinske izolacije.
Izbor sustava za zamračivanje ovisi o individualnim potrebama klijenta te arhitekturi i podneblju u kojem se kuća gradi. U primorju tradicija nalaže grilje ili škure dok su na kontinentu češći odabir rolete ili lamelna sjenila koji su u zadnje vrijeme gotovo uvijek motorizirani. Ovi su elementi izrađeni od aluminija, otpornog i dugotrajnog materijala koji jamči postojanost boje te dugi vijek trajanja. (Studio DOMUS)