UPIT ČITATELJA: Htio sam vas zamoliti za pojašnjenje detalja za koji mi se čini da se dosta mijenja među raznim tvrtkama za montažne kuće, barem među onima koje smo kontaktirali.
Neki nam govore da se zidovi moraju oslanjati na betonski zid kako bi se izbjegli problemi s vlagom, drugi na tavan postavljaju grede od ariša, a građevinar čak predviđa i jedno i drugo.
Posljednja tvrtka, koja nam se najviše sviđa, ne stavlja ništa nego tjera tvrtku da napravi jednostavnu betonsku estrihu. Činjenica da ne zahtijevaju rubnjak nas dovodi u sumnju, čak i ako je to najvažnija tvrtka među onima koje smo odabrali.
S obzirom na vaše iskustvo, pitam vas zašto te razlike i tehničko mišljenje. Hvala.
ODGOVOR EKSPERTA: Zahvaljujem čitatelju na pitanju, jer sam tek sada shvatio da ovu važnu temu još nisam obradio, unatoč količini materijala objavljenog na portalu posljednjih godina.
Oslon na tlo drvenih kuća zapravo je vrlo delikatno pitanje, jer se uvijek mora izbjegavati izravan kontakt konstrukcija i izolacije s bilo kojim izvorom vlage. Zidovi prizemlja uvijek se postavljaju iznad armiranobetonske ploče koju može činiti temeljna ploča ili pod podruma.
Međutim, polaganje drva u izravnom dodiru s betonskim konstrukcijama je izvršna pogreška, budući da uvijek treba osigurati hidroizolacijski omotač kako bi se osiguralo učinkovito odvajanje između dva materijala. Međutim, samo plašt je nedovoljan, pa mnoge tvrtke u donjem dijelu svojih zidova ugrađuju gredu od ariša. Ova drvena esencija je posebno otporna na vlagu i osigurava da ne dođe dopojave kapilarnog uspona vlage duž zida i izolacije. Naravno, pod “normalnim” uvjetima. U slučaju poplave, sam riv od ariša nije u stanju zaštititi od vlage te se može oštetiti (ipak je drvo).
Dobro rješenje je izrada jednostavnih potpornih rubnjaka u betonu , umjereno ojačanih; naprotiv, ove konstrukcije se ne boje kontakta s vodom i jamče sigurno uzdizanje drvenog dijela zgrade. Osobno vjerujem da se radi o jednostavnom i efektnom izvedbenom detalju, kako za zidove okvira tako i za xlam.
Dvostruki rubnik (beton + ariš) je mjera opreza koja može imati komercijalni učinak, ali nije strogo neophodna za zdravlje zgrade .
U svakom slučaju, poželjno bi bilo da gotova unutarnja razina prizemlja bude viša od pločnika i vanjskih šetnica, te da se kosine uvijek nose prema vrtu, a nikako prema objektu. U nekim slučajevima sam osigurao odvodne kanale ili postavio plutajuće podove kako bi omogućio brzi otjecanje kišnice.
Završni dio premaza (onaj koji je najviše u kontaktu s tlom, za promjenjivo rastezanje između 50 i 100 cm) također treba biti izrađen vodootpornim pločama, zamijenivši kamenu vunu ili drvena vlakna polistirenom ili stiferitom .
Iz tih razloga uvijek moramo biti oprezni prema građevinarima koji podcjenjuju problem napada na tlo zgradeili, bez davanja adekvatnih izvršnih detalja o tom pitanju ili, čak, prepuštanja kupcu da radi ono što želi (srećom, sve rjeđi slučajevi, čak i kod nas).
Paola Crivellara ,
BIOARHITEKT – ekspert za niskoenergetske drvene zgrade
Izvornik: https://caseprefabbricateinlegno.it/
Poveznica na izvorni članak: OVDJE