Hrvatska industrija montažnih kuća u ovome trenutku nalazi se u velikoj utrci sa vremenom. Postojeći proizvodni kapaciteti proizvođača radi povećane potražnje probijaju očekivane rokove početka gradnje pa je lista čekanja postala bitna kriterijska mjera prilikom izbora ponuđača. A to je prilika za nove tvrtke na čije se proizvodne trase prelijeva višak potražnje potencijalnih kupaca koji ne žele dugo stajati u redovima. No gdje je problem?… Na prvi pogled svi imaju posla, a dok je tako PROBLEMA NEMA. Pa čemu onda briga?
Na ovo pitanje dati ćemo konkretan odgovor:
Danas je cijeli građevinski sektor u situaciji kroničnog nedostatka kvalificirane radne snage. Dobrog radnika teško je naći. Da li je moguće u takvoj situaciji očekivati ujednačenu kvalitetu usluga, kada i one etablirane tvrtke koje posluju već godinama teško pronalaze iskusne i dobro obučene majstore svog zanata? Odgovor je svima jasan i ne treba ga posebno elaborirat. No sada slijedi ono drugo: Kako se ovaj problemom reflektira na tržištu? Pogađa li na isti način sektor zidane i montažne gradnje? Odgovor je NE!
Dobrim građevinskim tvrtkama u sektoru zidane gradnje koje unatoč manjku radnika uspijevaju održati kvalitetu svojih usluga, sa stajališta konkurentnosti veoma ide na ruku da im konkurencija gradi loše kuće, jer u tom slučaju nitko tko je mislio graditi zidanu kuću neće odustati od te namjere, nego će samo zaobići loše izvođače, što svim građevincima sa dobrom reputacijom podebljava poslovni račun. No kada je u pitanju mladi građevinski sektor montažne industrije, koji tek uzima svoj ekonomski zamah, situacija je obrnuta – jer svaka loše izgrađena montažna kuća potkopava sumnju u cijeli ovaj sistem. I tu štetu trpi cijela industrija.
Montažne kuće imaju neupitnu prednost u odnosu na klasične zidane kuće. Ali s obzirom na činjenicu da je naše podneblje još uvijek poprilično neinformirano i veoma sklono prihvatiti onu laičku narodnu poslovicu „cigla je cigla“, ljude je lako i razuvjeriti, potaknuti sumnju i navesti na odustajanje. A za to je dovoljno imati saznanje o samo jednom jedinom negativnom primjeru iz prakse.
Iz toga razloga mnogi iz redova struke apeliraju na pojačani nadzor i pooštravanje standardnih normativa. Svjesni da u ovome trenutku svaka fušerajska tvrtka zalutala u ovaj građevinski sektor može svima nanijeti veliku štetu.
Hoće li nadležne službe resornog ministarstva spriječiti na vrijeme takav scenarij?