Dana 24. rujna 2024. uputili smo na adresu Ministarstva prostornog uređenje, graditeljstva i državne imovine slijedeći upit uz kratko obrazloženje našeg interesa:
Internetski portal Montažne i drvene kuće – vodič za investitore i kupce montažnih i drvenih kuća – istražuje programe poticaja niskoenergetske gradnje u zemljama regije. U tom pogledu, možete li nam odgovoriti na konkretan upit: “Na kakvu vrstu poticaja od strane države mogu računati investitori u Hrvatskoj koji se odluče za gradnju pasivne ili niskoenergetske kuće?”
Nekoliko dana kasnije zaprimili smo opširniji odgovor iz kojega izdvajamo:
„Gradnja novih obiteljskih kuća između ostalog mora udovoljiti zakonskim standardima koji su propisani „Tehničkim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama“ (NN br. 128/15, 70/18, 73/18, 86/18, NN 102/20) te Zakonom o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19). Navedeni propisi obvezuju uvjet kojim sve nove zgrade moraju biti Zgrade gotovo nulte energije (nearly zero-energy building). Stoga novoizgrađene obiteljske kuće već imaju zadovoljavajuća energetska svojstava te država ne može sufinancirati gradnju onoga što je zakonski propisano.“ – kaže se u priopćenju.
KOMENTAR
Ova zakonska regulativa u uređenim društvima za gotovo pune četiri godine, od kada je na snazi, trebala je osim podizanja granice energetskog standarda rezultirati uravnoteženjem cijene na hrvatskom tržištu montažnih kuća.
Evo i zašto:
Pozornom analizom sadašnjeg stanja uočavamo znatnije razlike u cijeni koje proizlaze upravo iz razlike u standardima energetske efikasnosti, kao posljedica zaobilaženja propisane zakonske regulative. Montažne kuće proizvođača koje su usklađene sa zakonskim propisima od 1. siječnja 2020., uslijed povećanih troškova u proizvodnji zamjetno su veće u odnosu na kuće onih proizvođača čije odstupanje od propisanih normi prolazi ispod radara državne inspekcije, što ozbiljne odgovorne tvrtke čini manje konkurentnim. Takvo stanje, uzrokovano prije svega ležernošću nadležnog državnog inspektorata, rezultira nizom popratnih reakcija i posljedica:
- Potkopavanje poslovanja discipliniranih tvrtki, nositelje razvoja i tehnološkog napretka domaće industrije koja se teško nosi sa konkurentnim cijenama kuća građenih van zakonskih normativa.
- Izlaganje kupaca neizvjesnosti u ishod kvalitete i opasnosti od ulaska u investicijski rizik.
- Neplansko probijanje kućnog budžeta
- Friziranje jamstvenih rokova bez garancijskih pokrića
- Prijenos poslovnog rizika na osiguravajuća društva
- Ugrožavanje sigurnosti stanara u kriznim situacijama elementarnih nepogoda (potresi i orkanska nevremena) jer se u nedostatku elementarnog nadzora ne poštuju ni drugi zakonski normativi.
REZIME
Takvo zbrčkano stanje u građevinskom sektoru neodoljivo podsjeća na imigrantsku krizu. Ulaz na hrvatsko tržište montažnih kuća (što je primarni sektor našeg interesa) odvija se u većini slučajeva izvan granične kontrole…po šumama i gorama…najmanje preko carinske rampe uz propisanu proceduru. Posljedice vidimo na gradilištima – gdje se broj novih stambenih jedinica u energetskom standardu gotovo nulte energije bilježi u najmanjem postotku. Neki to rade zbog uštede, a neki zato što i ne mogu bolje – ali dok nema kontrole svašta je moguće.
Prema zakonodavnom okviru „energetski certifikat nove zgrade izdaje se na temelju podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu zgrade, pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja zgrade, vizualnog pregleda zgrade i završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi ukoliko je postojala obveza njegove izrade.“ – poručuju iz resornog ministarstva….Dakle, na temelju svega onoga što se ne radi pa u cilju uštede na materijalu neodgovorni izvođači radova umjesto propisanim smjernicama vode se motom ako-prođe-prođe… Što im za sada uglavnom i prolazi.
DAVOR SUHAN
Blog urednika
Više o energetskom certificiranju zgrada gotovo nulte energije, u priloženom videu:
