„Nisko-energetska i pasivna kuća“ – česti su pojmovi kojima se želi opisati energetska učinkovitost montažnih kuća. No, i tu postoje standardi koji montažne kuće svrstavaju u različite energetska razrede – jer nemaju sve kuće istu energetsku učinkovitost. Vlasnici kuća, naravno, teže tome da u datim uvjetima ona bude maksimalno moguća. Ali to nije sve. Mnogi zaboravljaju na jedan, uvjetno rečeno, ekološki problem: ZRAKOPROPUSNOST – koja dovodi u pitanje kvalitetu zraka unutar kuće. Stoga smo u nedavnom intervjuu sa vlasnikom proizvođača montažnih kuća STELA HAUS iz Maribora, Vladimirom Šunjkom, dio razgovora posvetili i ovoj temi:
Koji su standardi za niskoenergetske i pasivne kuće?
Za niskoenergetske kuće zrakopropusnost je 1,0 ≤ n50 ≤ 1,5 h-1. Za pasivne kuće izračunate prema “PHPP” metodi, vrijednost je ograničena na n50 ≤ 0,6 h-1. Mi uvijek radimo zrakotesnost naših kuća i sa našim zidom od 43 cm (< 0,09 W/m2K) garantiramo rezultat za pasivne kuće koji je uvijek ispod 0,6 tj kreće se u razmaku od n50 ≤ 0,3 do 0,5 h-1. Na taj način pored toga što stranka dobije certifikat koji posle može koristiti za bespovratna sredstva, mi kontroliramo kvalitetu našeg proizvoda, a i postupka same montaže, jer ako montaža nije urađena po propisima rezultat ne može biti dobar.
Zašto je bitno da kuća ima što manje spojeva, da dihta i da test bude dobar? Što su posljedice toga?
Povećani toplinski gubici, a time i veća potrošnja energije za kuće; povećano toplinsko opterećenje ljeti i veće potrebe za hlađenjem; smanjenje površinskih temperatura na mjestu proboja konvekcije, opasnost od površinske kondenzacije vodene pare i razvoj plijesni; opasnost od kondenzacije vodene pare unutar konstrukcije, a time i mogućnost fizičkih i mehaničkih oštećenja materijala i proizvoda; pojačano kretanje zraka u prostoriji, intenzivnije taloženje prašine, osjet izložen propuhu; smanjena učinkovitost mehaničkog ventilacijskog sustava.
Jako bitna stvar za takve objekte je da imaju toplinsku dizalicu pa podnim grijanjem i sistem ventilacije tj rekuperacije. S obzirom da takva kuća dihta 100% potrebno je i zračenje. Naravno da je dovoljno prirodno zračenje otvaranjem prozora ali na taj način gubimo energiju. Zbog toga mi u svaku našu kuću ugrađujemo sistem centralne rekuperacije.
Što je rekuperacija?
Rekuperacija je proces vraćanja energije u zgradu. Odvija se u rekuperatoru ventilacijskog sustava, gdje zračne struje izmjenjuju toplinu ili hladnoću odn njihovu energiju. “Prozračeni” zrak koji izlazi iz zgrade predaje svoju toplinu svježem zraku koji ulazi u zgradu bez miješanja protoka zraka.
Koje su zaista prednosti rekuperacije?
UVIJEK SVJEŽ I ČIST ZRAK! Rekuperacija omogućuje kontinuiranu izmjenu zraka, što osigurava veću kvalitetu zraka i osigurava manje ugljičnog dioksida u zraku. Za razliku od prirodnog prozračivanja otvaranjem prozora, rekuperacijom možemo pročistiti ulazni zrak i osigurati da vanjske čestice ne uđu u prostoriju. Ovo je posebno dobrodošlo za alergičare, koji se u takvom okruženju osjećaju puno bolje.
NIŽI TROŠKOVI – NE SAMO GRIJANJE I HLAĐENJE! Gradimo kuće za sljedećih 50 ili više godina. Čak i ako je investicija kuće s rekuperacijom u startu nešto veća, troškovi su toliko niži da se investicija može vratiti u samo par godine. Nakon ovog početnog razdoblja značajno se štedjeti svaki mjesec – posebno ljeti i zimi.
VLAGA SE VRAĆA U PROSTOR! Zbog grijanja je zimi zrak u zgradama obično presuh. Rekuperatori s entalpijskim prijenosom mogu prenijeti čak 60% vlage iz izlaznog zraka u svježi zrak. Time se relativna vlažnost zraka u prostoriji povećava do 10%. Kao što smo već spomenuli, za sprječavanje stvaranja plijesni i kondenzacije važna je i regulacija vlage u prostoriji.