Mitovi i istine o pasivnoj gradnji te koja je razlika u cijeni radova i uštedama energije u odnosu na standardnu gradnju
AUTOR ČLANKA
Antun Plenković, mag. ing. mech.
17.04.2023
Standard Pasivne Kuće (eng. Passive House Standard) je vrsta niskoenergetskih zgrada poput nZEB-a (zgrade gotovo nulte enegije), ali s bitnim razlikama. Naziv Pasivne Kuće dolazi od njemačkog „PassivHaus“, zbog čega se standard često asocira s kućama, ali brojne stambene, poslovne, vjerske i obrazovne ustanove zadovoljavaju kriterije Pasivne Kuće i pružaju jednako visoku razinu ugode i nisku potrošnju energije.
Pasivne Kuće zadovoljavaju neke od najstrožih kriterija potrošnje energije, ali jedinstvene su po tome što osim kriterija potrošnje energije, moraju zadovoljavati i brojne kriterije ugode. Upravo zbog tih razloga, svaka zgrada izgrađena po standardu Pasivne Kuće, osim iznimno male potrošnje energije, puža ugodu boravka u prostoru u kojem nema hladnih ploha, ustajalog zraka ili pojave vlage – nešto što je ponekad teško opisati riječima, ali vrlo lako osjetiti.
Standard Pasivne Kuće je istinski energetski učinkovit, ugodan i cjenovno pristupačan standard za gradnju novih i rekonstrukciju postojećih zgrada. Projektiranju Pasivnih Kuća pristupa se cjelovito, uzimajući u obzir sve faktore koji utječu na ugodu, zdravlje i potrošnju energije u zgradi, pritom uvijek koristeći provjerene principe kako bi vam pružile optimalno rješenje. Nijedan dio zgrade nije veći ili manji no što treba biti. Svi međusobni utjecaji od oblika zgrade, orijentacije, ostakljenja, debljina izolacija, terena, ventilacijskog sustava i mnogih drugih, istovremeno su uzeti u obzir i analizirani kako bi se postigao željeni rezultat.
Sušilo za kosu zagrijava 100 m2 prostora
Ideja Pasivne Kuće je da se potrebna energija za grijanjem najvećim dijelom pokrije iz „pasivnih“ izvora poput Sunca – putem solarnih dobitaka koji ulaze u zgradu kroz prozore i zagrijavaju prostor. Važan dio je i ventilacija s povratom topline, kojom sav zrak koji ulazi u prostor prvo predgrijemo toplim zrakom koji izbacujemo iz prostora. Tako štedimo više od 75% energije koju bi inače bacili u vjetar. Još jedan izvor zagrijavanja su unutarnji dobitci topline, njih proizvode ljudi i oprema u prostoru. Za preostali mali dio topline koji se treba predati prostoru, kako bi održavali ugodnu temperaturu, dovoljan je mali sustav grijanja. Primjer koji je rado korišten je sušilo za kosu. Naime, s obzirom da je prosječna potrebna snaga za grijanje Pasivne Kuće oko 10W/m2, za kuću od 100m2 dovoljan je sustav grijanja snage 1000W, što je otprilike snaga grijanja jednog sušila za kosu.
U NASTAVKU ČLANKA MOŽETE PROČITATI:
• Kako dobiti Pasivnu kuću
• Glavni principi bitni pri projektiranju Pasivne Kuće
• Mitovi o Pasivnoj kući