UPIT ČITATELJA: sumnja koja me napada zbog debljine zidova drvenih kuća.
Većina građevinskih tvrtki nudi standardni zid od 26-30 cm, koji jamči dobru toplinsku izolaciju čak i tijekom ljeta; Ja pak smatram da je za ljetne mjesece u ravnici potreban deblji zid (barem 32-33 cm) za povećanje toplinske propusnosti; Također mislim da mora biti što više izolacije od drvenih vlakana ili možda pluta također očito za one poput mene koji su orijentirani na što organskiju kuću.
S obzirom na to, da ima razumnu cijenu stavio bih ovčju vunu kao izolaciju (mislim da je najbolja).
ODGOVOR EKSPERTA: Zid debljine manje od 30 cm (ako je dobro projektiran) omogućuje visoku toplinsku izolaciju u apsolutnom smislu. Za bolje razumijevanje, vanjski zid od opeke (bez izolacije) trebao bi imati debljinu od 70-80 cm kako bi se postigle iste energetske performanse zimi; jasno je da je tradicionalni građevinski sektor također počeo shvaćati da bez izolacije – kaputa i šupljina – ne možemo daleko dogurati u sljedećih nekoliko godina. Prednost drvenih kuća je ipak značajna, posebno u pogledu toplinske izolacije tijekom hladnih mjeseci.
Kao što je više puta ponavljano, ljetna izolacija zahtijeva da vanjske pregrade (zidovi i krov) znaju kako prigušiti toplinski val, odgađajući ulazak topline izvana u zgradu za više sati.
Taj se rezultat može postići kod zidova okvira izgradnjom zidova određene “mase” i toplinske inercije, što je zahtjev koji se može postići korištenjem izolacijskih materijala visoke gustoće.
Ovčja vuna je izvrstan organski proizvod , ali su joj troškovi vrlo visoki, kao i cijena zidova u kojima se pluto koristi kao kaput .
Posljednjih godina trend tvrtki za montažne kuće je da daju prednost drvenim vlaknimau usporedbi s mineralnom vunom (laka i manje učinkovita tijekom ljetnih mjeseci).
Veća debljina zida povlačila bi velike troškove , bez posebnih prednosti na računima za energiju.
Treba naglasiti da gotovo svi graditelji drvenih zgrada nude jedan ili dva standardna zida i neke „varijacije na temu“.
Proces proizvodnje montažnih tvrtki (dakle ne svih), industrijskog tipa, ne dopušta prilagođavanje debljina po želji kupca, već se iz cjenika mora odabrati najprikladnije rješenje.
Kupac se ne smije upuštati u previše tehnička nagađanja, ograničavajući se na pronalaženje najprikladnije tvrtke drvenih kuća po cijeni, kompletnosti ponude, garancijama, ukupnim toplinskim vrijednostima, ne fokusirajući se na pojedinačni materijal ili debljinu.
Problem ljetne izolacije , na primjer, prilično je složen i mora se riješiti djelovanjem ne samo na sastav zida, već i zaštitom prozora izloženih sunčevom zračenju i stvaranjem adekvatnog krova (prozračenog i učinkovito izoliranog od topline) .
Paola Crivellara ,
BIOARHITEKT – ekspert za niskoenergetske drvene zgrade
Izvornik: https://caseprefabbricateinlegno.it/
Poveznica na zvorni članak: OVDJE