U današnje vrijeme, osobito kod novogradnji sve se više ulaže u energetsku učinkovitost stambenih prostora. Upotrebom bolje toplinske izolacije te kvalitetnije stolarije s dvoslojnim ili troslojnim staklom koja brtvi skoro 100% cilj nam je smanjiti troškove grijanja i hlađenja. U današnje vrijeme postoje pasivne kuće čiji toplinski gubici iznose svega 15W/m2, dok kod niskoenergetskih kuća iznose 25 W/m2. Za ilustraciju, toplinski gubici kod kuća sa srednjom izolacijom (novi prozori, izolacija 3-7 cm, krov 10 cm) iznose 75 W/m2. Iz navedenog je vidljivo koliko zapravo možemo uštedjeti dobrom izolacijom te gradnjom pasivnih i niskoenergetskih kuća. Međutim, ovdje se javlja problem prozračivanja odnosno dobave svježeg zraka u prostoriju. Budući da je za svaki boravak u unutrašnjem prostoru bitna kvaliteta zraka svaki stambeni prostor potrebno je redovito provjetravati. Kvalitetu zraka određuje udio kisika, vlaga i količina štetnih tvari te neugodnih mirisa. Poznato je da prevelika količina ugljičnog dioksida (CO2), koji je proizvod našeg disanja, negativno utječe na naš svakodnevni život. Nemiran san, noćno znojenje, jutarnja glavobolja, smanjena koncentracija i sl. simptomi su prevelike koncetracije ugljičnog dioksida. Svjež zrak možemo lako dovesti u prostor jednostavnim otvaranjem prozora, međutim u tom slučaju imamo toplinske gubitke te svrha gradnje pasivne ili niskoenergetske kuće u tom slučaju nema smisla.
Ovdje dolazimo do pojma rekuperacija zraka. Pod rekuperacijom zraka smatramo postupak iskorištavanja topline otpadnog zraka za zagrijavanje novog, svježeg zraka. Uređaji koje koristimo u tu svrhu zovu se rekuperatori zraka. Ovi uređaji usporavaju i raspoređuju strujanja odlaznog i dolaznog zraka na što veću površinu (dužinu kanala), koristeći pritom protustrujanja i tanke metalne kontaktne plohe nastojeći da dođe do što efikasnije izmjene topline. Drugim riječima, oni oduzimaju toplinu unutrašnjem, “iskorištenom” zraku te pomoću nje zagrijavaju novi svježi zrak izvana. U tom smislu oni rade i obrnuto tako da se mogu koristiti i za hlađenje ljeti čime se njihov udio u smanjenju energetske potrošnje stambene zgrade povećava. Postoje različite izvedbe rekuperatora zraka, ovisno o potrebi. Mogu biti za malu prostoriju, za stan ili za višestambenu zgradu. Konstrukcijski mogu biti pločasti, rotacijski, zavojnica i sl.
Rekuperatori zraka, ako se radi o manjim objektima prilično su jednostavni za ugradnju. Mogu biti vrlo kompaktni te pojedini modeli (tzv. mini rekuperatori) ne zahtijevaju dodatne elemente za povezivanje već su odmah spremni za uporabu postavljanjem u svaku sobu stambenog prostora. Uz dovod svježeg i odvajanje ustajalog zraka iz prostora te snižavanje troškova grijanja i hlađenja postoje i druge prednosti ovih uređaja: mogu služiti i za poboljšanje kvalitete unutrašnjeg zraka (čišćenje prašine i insekata pomoću posebnih filtera, sprječavanje nastanka vlage i plijesni, održavanje povoljne vlažnosti u prostoru) te zaštita od buke iz okoline. Također, s obzirom na izvedbu mogu biti zidni i podstropni (mogućnost ugradnje u spušteni strop). Sastavni dio rekuperatora je i regulacija pomoću koje mijenjamo intenzitet provjetravanja dok postoje i proizvođači koji nude i upravljanje putem PC-a ili smartphonea te nude mogućnost upravljanjem i drugih postavki poput temperature, protoka zraka, dojave smetnje i sl.)
IZVORNIK: Elimea.d.o.o.
Zahvaljujemo tvrtki Elimea d.o.o. na ustupanju članka.