Ušteda energije

Niskoenergetske kuće

Niskoenergetske kuće temelj su primjene održive gradnje tijekom cijelog svog životnog vijeka, počevši od građevinskog materijala čija proizvodnja ne opterećuje okoliš, preko njihove energetske učinkovitosti i racionalnog trošenja energenata tijekom životnog vijeka, pa sve do racionalnog gospodarenja otpadom.

Niskoenergetske kuće

 

Niskoenergetske kuće temelj su primjene održive gradnje tijekom cijelog svog životnog vijeka,počevši od građevinskog materijala čija proizvodnja ne opterećuje okoliš, preko njihove energetske učinkovitosti i racionalnog trošenja energenata tijekom životnog vijeka, pa sve do racionalnog gospodarenja otpadom. Osim toga,niskoenergetske kuće (u čiju skupinu spadaju i pasivne kuće) pružaju visok stambeni komfor s ugodnom klimom tijekom cijele godine bez standardnih sustava grijanja i hlađenja, uz vrlo niske troškove na račun energenata.

Prema gruboj podjeli, po postignutim uštedama uniskoenergetskoj kući se za zagrijavanje koristi svega 40 kWh/m2 godišnje, što je ekvivalent od 2,7 litara loživog ulja po m2 godišnje ili 6kg/m2 godišnje drvnih peleta

 

Točna definicija niskoenergetske kuće ovisi o državi u kojoj se nalazi odnosno o nacionalnom standardu. Niskoenergetska kuća u Njemačkoj  (njem.Niedrigenergiehaus) ima ograničenje u potrošnji energije za grijanje prostorija od 50 kWh/mgodišnje, dok je to ograničenje u Švicarskoj definirano MINERGIE standardom ine smije prelaziti 42 kWh/m2 godišnje. Zbog povoljnije klime, u Hrvatskoj se prilikom definiranja niskoenergetske kuće uzima vrijednost od 40kWh/m2 godišnje za grijanje.

 

Niskoenergetskekuće u pravilu koriste najučinkovitiju toplinsku izolaciju, energetski učinkovitu stolariju, niske nivoe propuštanja zraka i toplinsku obnovu u ventilaciji za manje energije potrebne za grijanje i hlađenje. Mogu se također koristiti i standardi prema pasivnim solarnim tehnikama dizajna ili aktivne solarne tehnologije, kao i tehnologije za recikliranje topline iz vode koja je korištena kod tuširanja ili u stroju za pranje posuđa.

Korak dalje ide pasivna kuća, kojoj je ime dao njemački arhitekt Wolfgang Weiss, koja godišnje troši svega 15 kWh/m2,što je ekvivalentno potrošnji od jedne litre loživog ulja po m2 stambene površine godišnje, odakle joj i često korišteni naziv: jednolitarska kuća.

Nulta kuća samostalno dostiže punu energetsku pokrivenost, a unekim slučajevima može proizvoditi i viškove energije, te se u tom slučajunaziva energanom. Jedan od primjera energane jest i kuća g. Ljube Majdandžića uzagrebačkom naselju Špansko, koja s vremena na vrijeme isporučuje generiranuelektričnu energiju u elektroenergetski sustav. 

Premadostupnim podacima, u Njemačkoj postoji preko 150.000 različitih pasivnihkuća, kako pojedinačnih domaćinstava i kuća u nizu ili manjih stambenih zgrada,što ne začuđuje budući da je u Njemačkoj realiziran sustav poticanja pasivnegradnje kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini, a koji uključujepovoljne kredite i dodatne mjere poticanja.

 

U Austriji je do sada realizirano oko tisuću pasivnih kuća, a prva u Hrvatskoj je sagrađena u Brestovju kraj Zagreba u realizaciji prof. Ljubomira Miščevića, a u vlasništvu g. Branka Mihaljeva. Ukupna cijena gradnje pokazala se 20% višom nego u slučaju klasične gradnje, a nakon isteka perioda amortizacije postignute uštede trebale bi se pokazati drastičnima.

 

Nažalost, u sustavu poticaja stanogradnje u Hrvatskoj, osim klasičnih poreznih olakšica zasada ne postoje direktni poticaji za izgradnju ovakvih niti sličnih objekata. 


Izvornik:  www.ee.undp.hr